Stari Grad Pag razvio se spontano tijekom srednjeg vijeka zahvaljujući iskorištavanju soli, dominantanom vidu privređivanja na otoku. Na tom brežuljkastom području neposredno uz solane bilo je dvadestak crkava, samostani, utvrđena citadela, palača, velika i mala loža, hospital, veliki i mali gradski trg. Uz obalu su se nalazila skladišta za sol te dva pristaništa: Veliki i Mali mul. Bježeći pred neprijateljima kralj Bela IV 1244. godine našao je utočište na Pagu. Pažani su mu pružili veliku pomoć a u znak zahvalnosti Bela IV podario je gradu Povelju slobodnog kraljevskog grada. Nažalost, zbog preseljenja u novi grad tijekom druge polovice 15.stoljeća ovaj spomenik srednjovjekovnog graditeljstva je nestao. Jedina potpuno sačuvana građevina je zborna crkva Sv Marije (početak 14. stoljeća)zahvaljujući franjevcima koji su u neposrednoj blizini podigli samostan i boravili na tom području od kraja 16. do kraja 19. stoljeća. Danas je područje Starog Grada Paga bogato arheološko nalazište i svetište. U crkvi se čuva drveni gotički kip Bogorodice s djetetom. Već stoljeće i pol u znak zahvalnosti za pomoć svake godine na dan Velike Gospe (15.kolovoza) pažani tradicionalno hodočaste iz starog grada prema novom Pagu noseći kip Blažene Djevice Marije.